27.07.2010. 10:19 PM
Amortizacija je s računovodstvenog stajališta trošak koji se utvrđuje prema računovodstvenim načelima. Amortizaciju bi trebalo rasporediti sistemski tokom vijeka upotrebe, tako bar nalaže teorija.
Prije nego što počnemo o optimizaciji poreznog položaja amortizacijom, razjasnit ćemo dvije stvari koje se često miješaju u praksi - računovodstveno, stope amortizacije trebale bi ovisiti o vijeku upotrebe sredstva. S poreznog pak stajališta, porezni propisi određuju koliki će iznos računovodstvene amortizacije biti godišnje priznat kao rashod, što znači da se sredstva smiju amortizirati po stopama većima od propisanih (porezno dopuštenih).
Ako se neko sredstvo amortizira po stopama koje su veće od toga, dio koji prelazi iznos porezno dopustive amortizacije bit će u toj godini porezno nepriznat te će se pojaviti privremene razlike između računovodstvenih i poreznih rashoda.
Stope amortizacije koje propisuju porezni propisi ne znače dakle da se moraju primjenjivati i u računovodstvene svrhe, odnosno društva nisu dužna mijenjati stope amortizacije svaki put kad se promijene porezni propisi.
Kako iskoristiti amortizaciju za optimizaciju poreznog položaja?
Amortizacija direktno umanjuje poreznu osnovicu. Dakle, ako je vaše društvo u gubitku, ali očekujete da ćete nakon nekog vremena ostvarivati dobit, možete primjenjivati niže stope amortizacije kako se ne bi dogodilo da ostvarite preneseni porezni gubitak koji zbog starosti (najviše se može prenositi pet godina) ne možete iskoristiti.
Amortizacija je jedan od najinteresantnijih instrumenata poreznog planiranja. Ako ostvarujete veliku dobit a želite platiti manji porez, onda je uputno preispitati koje stope amortizacije koristite i kolike biste mogli koristiti. Ako pak imate lošu godinu , a ne želite je završiti u negativnim brojkama, stopu amortizacije možete umanjiti (sa 25 posto na 15 primjerice) i tako "podesiti” poslovni rezultat.
Jednokratni otpis sitnog inventara Vezano uz računovodstvene politike amortiziranja, želimo skrenuti pažnju i na sitni inventar. To je dugotrajna imovina koja je pojedinačno male vrijednosti i koja se može u godini nabave otpisati na teret troškova. Znači, sitni inventar, ovisno o računovodstvenim politikama, možete tretirati kao dugotrajnu imovinu i otpisivati ga po redovnim amortizacijskim stopama. Druga je mogućnost da sitni inventar jednokratno otpišete.
Možete dakle zakonito odgoditi poreznu obavezu ako preispitate koristite li maksimalne stope amortizacije te otpisujete li sitni inventar jednokratno.
|