Jedan od najpoznatijih operativnih sistema ranog upozorenja je sistem temeljen na bilansnim indikatorima ranog upozorenja koji se izračunavaju iz podataka godišnjih finansijskih izvještaja: bilansa, računa dobiti i gubitka, te izvještaja o novčanom toku. Cilj izračunatih pokazatelja je prepoznati unutrašnje slabosti preduzeća i negativan razvoj u poslovanju preduzeća. Jedan od najvećih izazova statističke metode analize poslovanja preduzeća je u odabiru prikladnih pokazatelja poslovanja.

Kao koncept za izbor ključnih pokazatelja u poslovanju preduzeća koji mogu pomoći menadžerima da na vrijeme zapaze rizike i spriječe njihovo djelovanje, može se primijeniti koncept predupravljačkih veličina. Likvidnost, ekonomičnost, rentabilnost i istraživanje i razvoj su veličine koje proizlaze iz tog koncepta. To su one analitičke veličine prema kojima se treba orjentisati da bi se pravovremeno spoznale opasnosti za poslovanje preduzeća. Akutna opasnost za preduzeće odvija se u redoslijedu: likvidnost - uspjeh - potencijal uspjeha, a aktivno presretanje opasnosti u suprotnom smjeru: potencijal uspjeha - uspjeh - likvidnost.

Pomoću hijerarhijskih veličina i odgovarajućih analitičkih mjerila ( likvidnost za finansijsku stabilnost, ekonomičnost za uspjeh, rentabilnost za korištenje potencijala, istraživanje i razvoj za stvaranje potencijala ) može se prosuditi stepen opasnosti, odnosno analizirati i dijagnosticirati poslovanje određenog preduzeća u onom dijelu koji se odnosi na kvantitativni aspekt, te na takvoj podlozi oblikovati mjere koje će pozitivno utjecati na njegov daljnji razvoj.

Rano prepoznavanje krize
Rano prepoznavanje krize odnosi se na identifikaciju signala koji upućuju na potencijalno ugrožavanje opstanka preduzeća. Osnovni pokazatelji, odnosno indikatori koji odražavaju simptome pojedinih faza krize su: gubitak tržišnog udjela, smanjenje rentabilnosti, smanjenje ekonomičnosti, insolventnost i nelikvidnost, te prezaduženost. Svi navedeni pokazatelji rentabilnosti, ekonomičnosti, likvidnosti i zaduženosti čine sistem bilansnih indikatora ranog upozorenja, koji ukazuju na stepnovani prikaz kriznog razvoja. Zanemarivanje pada prometa vodi do pada rentabilnosti, a daljnje teškoće manifestiraju se u padu ekonomičnosti i ostvarivanju gubitka u poslovanju. Posljedica navedenog je prezaduženost preduzeća, koja bez hitnih mjera savladavanja krizne situacije, vodi do likvidacije preduzeća.

Budući da se radi o jednom od prvih sistema ranog upozorenja, nameće se potreba prikaza i osnovnih ograničenja ovakvog pristupa ranog spoznavanja krize. Budući da kao osnovnu podlogu sistem koristi finansijske izvještaje, ograničenja se odnose na nedostatke tih izvještaja i njihovih pokazatelja:
o Bilansa ne prikazuje tržišnu cijenu, već knjigovodstvenu, historijsku vrijednost sredstava, obaveza i vlasničkog kapitala,
o Pojedine stavke bilansa ovise o procjeni računovođe, te ne održavaju objektivnu vrijednost ili su čak izostavljene,
o Stavka "goodwill" koja odražava lojalnost kupaca i snagu pojedine marke preduzeća, ponekad se uopšte ne prikazuje u bilansu,
o Račun dobiti i gubitka, kroz metode amortizacije, vođenje zaliha ili prikaz troškova, može iskriviti poslovni rezultat,
o Pokazatelji imaju određena ograničenja, posebice kada se uspoređuju različita preduzeća koja koriste različite računovodstvene metode.

Uz sva ograničenja, sistem ranog upozorenja temeljen na finansijskim pokazateljima je jednostavan i lako primjenjiv model koji osigurava barem minimalno upozorenje na predstojeću krizu.