Oslanjajući se na vijest koja je objavljena u Dnevnom avazu o tome kako su "BH Telecom" i EPBiH u bankama zaledili 450 miliona maraka u ovom članku ću iznijeti svoj stav o poskupljenju električne energije i (ne)logičnosti za takvo nešto.

 

Premda je Federaciji BiH prijeko potrebno 250 miliona maraka i mala je mogućnost da ćemo traženi novac ove godine dobiti od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), dvije vodeće državne kompanije na svojim računima u komercijalnim bankama drže depozite veće od 450 miliona KM!
Skandalozan je to podatak koji su otkrili federalni revizori tokom analize poslovanja u tim državnim kompanijama za 2010. godinu. Taj podatak iznova nameće pitanje zbog čega je toliki novac skriven na računima komercijalnih, uglavnom stranih banaka, dok zemlja trpi ogromne posljedice ekonomske krize. Zašto, kako predlažu stručnjaci, nije uložen u velike projekte ili poslužio kao kolateral za uzimanje kredita za razvoj.

 

"Elektroprivreda BiH" (EPBiH) raspolaže sa 235.677.000 KM deponovanih sredstava. Kratkoročni depoziti u EPBiH iznose 225.898.365 KM, ali su knjiženi na način suprotan Zakonu o računovodstvu i reviziji FBiH. Također, EPBiH na svojim računima ima još 9.779.150 KM dugoročnih depozita. Novac EPBiH deponovan je po fiksnoj kamatnoj stopi na godišnjem nivou od 4,10 do 5,81 posto. Dugoročni depoziti oročeni su na 13 mjeseci po kamatnoj stopi od 5,50 posto na godišnjem nivou.

Po kom osnovu se onda povećava cijena električne energije? Ako uzmemo najniže navedenu kamatnu stopu od 4,10% to znači da bi EP na kratkoročne depozite dobila kamate u iznosu od oko 9.261.832 KM za dvanaest mjeseci, a na dugoročne oko 400.945 KM za trinaest mjeseci. Budući da su to podaci za 2010. godinu znači da EP već ima na raspolaganju 9.662.777 KM. Ako uzmemo u obzir i to da je osmi mjesec 2011. godine, može se pretpostaviti i još veći rast depozitnih sredstava te potencijalna dobit iz poslovanja. Eto izvora za finansiranje investicija.

 

Investicioni ciklus

- „Pred nama je veliki zadatak ulaganja u modernizaciju i prestruktuiranje rudnika i pokretanje novog investicionog ciklusa. Jednostavno, sredstva se za to moraju osigurati. Kako nam je dosad regulator određivao tarife, mi smo na granici da samo pokrivamo troškove. Smatramo da nam se treba omogućiti pozitivno poslovanje na osnovu tarifa, čime bismo dobili investicioni potencijal za modernizaciju rudnika, prestruktuiranje, podizanje standarda rudara, njihovih plaća i sigurnosti. Time ćemo biti i više samostalno investiciono sposobniji" - pojašnjava Aganović.

 

Poznato je da svako preduzeće donosi odluke o investicionim poduhvatima i unapređenju tehnologije i poslovanja na osnovu ostvarene dobiti i povećanja rezervi iznad gornje granice. Kao što sam naveo takva sredstva postoje ili će postojati u bliskoj budućnosti. Međutim, šta se ovdje dešava?

Na neki način Elektroprivredi građani BiH služe kao izvor investicionih sredstava?! Građani će „finansirati" investicione projekte EPBiH koja će se širiti, ostvarivati sve veću dobit koju će deponovati na račune banaka i za 4-6 godina će (bez osnova) ponovo doći do poskupljenja električne energije jer je potrebno novo investiciono ulaganje i "sredstva se za to moraju osigurati". Izjava gospodina Aganovića kako su zbog toga što je (dosad) regulator određivao tarife bili u mogućnosti samo da pokrivaju troškove i nije baš u skladu s činjenicama do kojih je došao Avaz na osnovu izvještaja federalnih revizora, jer ako se posluje sa „pozitivnom nulom" ne postoje sredstva koja bi se mogla deponovati na račune banaka.

 

 

 

 

Takođe ističem da je članak mišljenje studenta ekonomije koji još proširuje svoje znanje te da je Vaše mišljenje, komentar, kritika, prijedlog i savjet svakako dobrodošao i prihvaćen.